U Hrvatskoj feminističke grupe već godinama lobiraju za kažnjavanje kupaca žena u prostituciji, ali uvijek iznova treba osvještavati javnost i političke aktere o najdubljim patrijarhalim mitovima i predrasudama koje održavaju prostituciju kao mušku privilegiju.
Prema istraživanju sudske prakse obuhvaćene u publikaciji Centra za žene žrtve rata–ROSA: Pravne i medijske perspektive trgovanja žena i prostitucije, a koje istraživanje je obuhvatilo rad sudova na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije u razdoblju od pet godina, zabilježeni su uznemirujući podaci koji upućuju da je pravni okvir kakav imamo diskriminatoran. Naime, u referentnom razdoblju je za djela prostitucije proveden je 841 prekršajni postupak, od čega se 797 postupaka vodilo primjenom čl. 12. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira – dakle protiv osoba u prostituciji. Od ukupno procesuiranih okrivljenika, 97,92 % su činile žene, a osuđujuća presuda na temelju priznanja donesena je čak u 776 slučajeva, time da su kazne uglavnom bezuvjetne zatvorske kako bi se kompenziralo vrijeme za koje su okrivljene bile lišavane slobode.
U istom razdoblju, pred Prekršajnim sudom, provedena su samo 44 postupka protiv osoba koje su omogućavale prostituciju, time da su su u 12 postupaka izrečene uvjetne kazne zatvora, a u 19 postupaka novčane kazne.
Pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu provedeno je 50 postupaka za kazneno djelo podvođenja, a u 39 slučajeva izrečene su uvjetne kazne.
Rezultati istraživanja petogodišnje sudske prakse pokazuju da RH ima diskriminatoran pravni okvir vezan uz prostituciju, te da „efikasno“ kažnjava žene u prostituciji i to bezuvjetnim zatvorskim kaznama premda se faktično radi o žrtvama. U isto vrijeme one koji omogućuju prostituciju kažnjava u manjem broju, uglavnom novčanim kaznama, a korisnike uopće ne kažnjava, osim u čl. 157 st.2. KZ.