PROBLEM
Obiteljsko i drugi oblici rodno utemeljenog nasilja predstavljaju ozbiljan društveni problem jer jedna od četiri žene tijekom života doživljava nasilje u obitelji. Na području zapadnog Balkana taj broj je još veći: jedna od dvije žene tijekom svog života doživi psihičko nasilje i jedna od tri žene ima iskustvo fizičkog nasilja od strane partnera ili člana obitelji1.
Prema rezultatima istraživanja i iskustvu rada u ovom području, većina žrtava rodno utemeljenog nasilja su žene, a potom djeca. Istraživanje na razini Europske unije provedeno 2014. godine od strane Agencije za fundamentalna prava Europske Unije (FRA)procjenjuje da je 13 milijuna žena u EU imalo iskustvo fizičkog nasilja tijekom 12 mjeseci koji su prethodili istraživanju. Navedena brojka čini 7% od ukupne populacije žena u dobi od 18-74 godine u EU2. Posljedice nasilja predstavljaju opasnost za fizičko i mentalno zdravlje žrtava, kvalitetu njihovog života, kako privatnog tako i profesionalnog.
Pravni okvir za suzbijanje nasilja u obitelji prošao je kroz značajne promjene u posljednjih nekoliko godina. EU, Vijeće Europe kao i nacionalne promjene zakonodavstva sve veći naglasak stavljaju na ovu problematiku. Međutim, mnoge žrtve još uvijek žive u “tišini” te zbog nepostojanja odgovarajućih resursa ne mogu dobiti adekvatnu pomoć i podršku i živjeti u sigurnosti i bez nasilja.
Još uvijek nedostaje dostatna opća i specijalizirana podrška za žrtve nasilja. Nedovoljna je dostupnost informacija za žrtve o njihovim pravima kao i nedostatak integriranih intervencija i usluga. Mitovi, predrasude i nedostatak znanja o uzrocima i pojavnosti rodno utemeljenog nasilja još su uvijek prisutni u mnogim EU državama.
U partnerskim državama (Slovenija, Hrvatska, Velika Britanija, Bugarska) postoji različit raspon dostupnih usluga za žrtve, međutim, suočeni smo s smanjivanjem financiranja usluga. Posljedično, dostupnost ovakvih servisa ovisi o mjestu prebivanja . Dobra i učinkovita multidisciplinarna suradnja je još uvijek izazov. U partnerskim državama nema formalno uspostavljenih/priznatih mreža prvih točki kontakta.
Iako su nekim EU zemljama dostupni programi e-učenja, velika većina takvih programa se nudi uz naplatu i bez potvrde da dotični programi sadrže informacije o uključivanju pravnih instrumenata i zakonodavstva EU i instrumenata vezanih uz nasilje u obitelji. U Sloveniji, Bugarskoj i Hrvatskoj ne postoje interaktivni materijali e-učenja u ovom području.
1 Victimology Society of Serbia, 2001; ESE Macedonia, 2000; Medica, BiH, 1999; Centre for Women war Victims, 2000;
2 FRA – European Union Agency for Fundamental Rights. Violence against women: an EU-wide survey.
http://fra.europa.eu/sites/default/files/fra-2014-vaw-survey-factsheet_en.pdf